Sv. vladika Nikolaj: Jednoj gospođi o tome: Kako se mrtvi osvećuju

Pišeš mi, da te nešto uznemirava u snu. Nekakva tri djeteta javljaju ti se čim sklopiš oči, pa ti se smiju, rugaju, prijete i zastrašuju. Išla si, veliš, pametnim ljudima i tražila lijeka. Oni su ti kazali: To nije ništa! Ti si im rekla: Kad nije ništa, odagnajte tu neman od mene! Zar može biti ništa ono što mi ne daje mira već šest mjeseci? A oni tebi na to: promijeni zrak, idi u vesela društva, hrani se bolje; to je obična hipohondrija.

Znam ja, sestro, te pametare. Oni su uzeli na zub tako nekoliko riječi kao: hipohondrija, telepatija, autosugestija, kojim prelaze preko jedne neosporne duhovne stvarnosti na dnevni red, to jest na zrak, veselje, meso, selters i vino.

A ja ti kažem: ta tri djeteta što ti se javljaju jesu ona ista tri tvoja djeteta, koja si ti, po vlastitom priznanju, usmrtila prije nego što ih je jarko sunce žive cjelivalo. I oni ti se sad svete. A osveta mrtvih je užasna i preužasna. Kako se ti nazivaš knjižnom ženom, ja ću ti iz knjiga i govoriti. Po knjigama ti ćeš se sjetiti Macbetha, ili kako je jednog engleskog kralja ubio duh ubijenog čovjeka. Čitala si svakako, kako je kralj Vladislav, ubojica kralja Vladimira, bio ubijen od duha Vladimirova.

No možda nisi čitala o sljedećem slučaju. Car bizantski Konstans imao je brata Teodozija, koga nije volio, jer se bojao, da ga ovaj ne obori s prijestola. Zbog toga Konstans prisili Teodozija, da primi đakonski čin. Ali strah nije ostavljao cara ni nadalje. Najzad se odluči car na zločin. Udesi, te Teodozija mučki ubiju. Sad je dahnuo dušom misleći da se za navijek oslobodio svoga takmaca. No neznalica nije ni slutio, da su mrtvi jači od živih, i da onaj tko ubija nevina čovjeka u stvari ne pobjeđuje, nego polaže oružje pred ubijenim. Poslije toga jedne noći javi se ubijeni đakon Teodozije svome bratu caru s čašom krvi, koja se pušila, i vikne strahotnim glasom: „Pij, brate!“ Car skoči, uzbuni cijeli dvor; no nitko mu ništa nije znao reći. Druge jedne noći ponovi se ista scena: đakon s čašom krvi i jezivim krikom: „Pij, brate!“ Car uzbuni cijeli Carigrad, no sve je blenulo u njega kao u tebe oni pametari, koji te šalju na zrak i bolju kuhinju. Opet jedne noći ponovi se isto. Najzad je car Konstans, zdrav i čitav uvečer, nađen jednog jutra mrtav u svojoj postelji.

Čitaš li Sveto Pismo? Tamo je sve rečeno, sve objašnjeno, kako i zašto se mrtvi svete živima. Pročitaj još jednom o Kajinu, koji zbog ubojstva svoga brata nigdje i nikad nije imao mira. Pa kako se duh uvrijeđenog Samuela svetio Šaulu. Pa kako je jadni David grozno stradao, godinama i godinama, zbog ubojstva svoga vojvode Urije. I još pročitaj, ako umiješ, tisuće i tisuće poznatih sličnih slučajeva od Kajina do tebe. Pa ćeš razumjeti, što te muči, i zašto. Razumjet ćeš, da je svijet ubijenih jači od svojih ubojica, i da se strašno sveti.

Prvo to razumi i shvati. Potom čini sve što možeš za pomorenu svoju djecu. Pa će ti milostivi Bog, kod koga nema mrtvih, oprostiti i darovati mir. A što sve trebaš činiti, pitaj Crkvu. Svećenici to znaju.

Bog neka te pomiluje.

Izvor: Sveti Vladika Nikolaj, Misionarska pisma, 12. pismo

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s