Protojerej Andrej Tkačov: Svetinje se oduzimaju nedostojnima

Požari se događaju svakodnevno. Neki od njih po broju žrtava ili po svojim razmjerima zavrjeđuju pažnju svih svjetskih medija bez izuzetka. Istina, samo na jedan dan. Međutim, ima požara kojima je suđeno da dugo izazivaju pažnju. Pepeo će se ohladiti i već će biti započeti radovi na projektu restauracije, a svijet će još uvijek diskutirati: Što je to bilo? Zbog čega? Zašto?

Ja, kao vjerojatno i vi, kao i „mi“ i „oni“ i sve druge osobne zamjenice, nikad nisam mislio da ću vidjeti kako gori Notre Dame. I od svih požara koje sam vidio na televiziji ovaj požar ne mogu usporediti ni s čim drugim osim s kulama-bliznakinjama koje su gorjele 11. rujna 2001. godine. Očigledno je da je to bio kraj slike svijeta na koju smo navikli. Iza kulisa svjetske pozornice na scenu je izašla nova realnost. Nitko se nije obradovao novini. Otprilike isto osjećamo i danas. Isto bismo osjećali i gledajući požar Rima koji je izazvao Neron, da je u to vrijeme postojala televizija.

Međutim, nije uvijek najstrašnije ono što se vidi. Strašno je i ono što se čuje. Čuje se čak i u jecajima žalosti zbog hrama koji nestaje. „Vizitkarta Pariza!“ „Najpoznatiji kultni objekt!“ „Desetine milijuna turista godišnje!“ I tako dalje i tome slično. A gori vrlo stari hram molitve koji je osnovan još u XII. st. i nitko ne plače za molitvenim domom.

Neki stručnjak je u direktnom prijenosu na jednom od glavnih ruskih televizijskih kanala telefonom rekao u prvim satima tragedije: „To je katastrofa. Kupola se već srušila. Možemo izgubiti cijeli hram. Trebamo moliti (obratite pažnju!) sudbinu, prirodu, da se ne sruši cijeli hram!“ Pa dobro, molite sudbinu i prirodu, vi koji znate kako se to radi. Samo imajte na umu da se hramovi ljudima oduzimaju upravo zbog toga što se odbijaju moliti Onom Bogu u Čije ime je dati hram sagrađen, zbog želje da se mole bilo kome (uključujući prirodu i sudbinu), samo ne Njemu. A Notre Dame je, gospodo, oduzet Parižanima, Francuzima. Uopće je oduzet Europljanima, uključujući i nas. Uzeo ga je Bog, Bog Koji je zaboravljen i zanemaren. Bog Čije su svetinje pretvorene u „objekte kulturne baštine“.

Svetinje se oduzimaju onima koji su ih nedostojni. Rusi bi to trebali dobro znati na osnovu vlastite povijesti. Notre Dame je još imao sreće. Dotakle su ga se Božja ruka i ognjena stihija. A zar je malo hramova u cijeloj Evropi koje su civilizirano i tiho Europljani ubili tijekom posljednjih desetljeća? Zbog oskudice vjere u ovim hramovima je prvo utihnula molitva i oni su opustjeli. I tada su ih kulturni ljudi pretvorili u pubove, hotele, automehaničarske radionice, sportske sale i dr. Je li netko plakao? Ako i jest, ovaj uplakani glas nije imao pristupa televiziji. A kao što je poznato, ako ljudi zašute, zavapi kamenje.

Bogorodičina crkva u Parizu je trebala biti srušena u XVIII. st. Kako da ne! Robespierre je parišku katedralu nazvao „tvrđavom mračnjaštva“ i za dozvolu da ne bude srušena zatražio je od Parižana otkup za potrebe budućih revolucija u cijelom svijetu. Podsjeća li vas to na nešto? Da-da, to su preteče teorije i prakse svjetske revolucije. Preteče Kominterne. Hram je tada sačuvan, ali je bio javno oskrnavljen. Republika je umjesto kršćanstva uvodila kult Vrhovnog Bića i kult Razuma. U Bogorodičinoj crkvi u Parizu 1793. godine održana je predstava novog kulta. Jedna od pariških glumica, vrlo oskudno obučena, u oltaru hrama je igrala Boginju Razuma. Hram je to izdržao, ali sve ima svoje granice.

Da je bio čovjek, postajao bi mračniji iz godine u godinu, slušajući glasove na trgu i vidjevši kako se mijenjaju ljudi koji ulaze pod njegove svodove. Na kraju krajeva, od svih onih milijuna turista koji su svake godine dolazili u hram, koliki postotak je dolazio moliti se? Sramota je i reći. Bit će bolje da prešutimo.

Postoji mučna zakonitost, pa čak i neumoljivost u ovom požaru, pored sve njegove neočekivanosti. Moglo bi se dogoditi da odigra ulogu pogrebne vatre za Europu kojoj se iznenada i zauvijek oduzima ono što je sama prestala cijeniti i što je iznutra odavno izgubila.

izvor: pouke.org

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s