Primat apostola Petra u pravoslavnoj Predaji

Jedna od ključnih točaka na kojima se spore Katolička i Pravoslavna Crkva, jest pitanje papinskog primata u Crkvi, a taj papinski primat se, kod katolika, temelji na posebnoj poziciji apostola Petra, odnosno, vjeruje se da je apostol Petar imao posebno prvenstvo među apostolima. Katkad katolički apologeti ukazuju na činjenicu kako se o apostolu Petru i njegovom prvenstvu pozitivno govori i u Predaji Pravoslavne Crkve; po njima pravoslavci, iako formalno odbacuju papin primat zasnovan na Petru, ipak ga implicitno ispovijedaju, prvenstveno kroz bogoslužje. Što dakle, kaže pravoslavlje o apostolu Petru?

Prvo moramo reći da apostol Petar ima svoje istaknuto mjesto u pravoslavnom bogoslužju. Njegov blagdan spada među najznačajnije blagdane Pravoslavne Crkve, a za njega se pravoslavni pripremaju posebnim višednevnim postom, koji spada u četiri velika posta Pravoslavne Crkve.

Štoviše, liturgijska svjedočanstva o apostolu Petru govore tako, da u prvi mah možemo pomisliti da su katolici u pravu:

• Petar je kamen (stijena). Pravoslavna liturgija nedvojbeno svjedoči da je Petar: kamen, kamen Crkve, kamen vjere, kamen koji se nema čega stidjeti, kamen nerazrušivi, kamen na kome je Krist svoju Crkvu sazidao. “O Petre, kamene i temeljna podlogo, Pavle, sude izabrani! Koji kao dva upregnuta vola Kristova, sve privedoše k poznavanju Boga…Dostojno hvalimo, o vjerni, crkveni kamen, preslavnoga Petra, i borca Pavla, ovu mrežu svijeta, kao one koji imaju ključe nebeske…O Petre, vjere kamene, Pavle, diko vasione, dođite od Rima i utvrdite nas…blažen si Šimune bar Jona, jer Bog proslavljuje one koji ga slave, i pozivlje ih na obilnu plaću, i postavi tebe nepostidnim kamenom, udruženjem (pexis) i osnovnim temeljem svoje Crkve…Ni put ni krv, o Petre, nego Otac nadahnuo te je, da ispovijediš Krista, Sina Boga živoga; zato je on posvjedočio da si ti blažen, te imenom označujući što si imao postati, prozva te Petrom, kao nerazrušivim kamenom i podlogom Crkve…Jer si ti o Petre, najtvrđi ( u ruskom prijevodu je komparativ: jako sušta tverda, ali u grčkom izvorniku superlativ: hos outa sterrotaton) bio, Krist je tebe kamenom nazvao i na tebi (sagradio je) Crkvu, koju neće nadvladati vrata paklena; a tebe Pavle, nazva sudom izabranim.” Petar je dakle kamen, petra, tim nazivom grčka liturgija naziva još samo Krista. Bartolomej apostol je npr. nazvan lithos – dragi kamen.
• Osim kamenom, Petar je u pravoslavnoj liturgiji nazvan temeljnom podlogom (grč. krepis, rus. osnovanie), temeljnom podlogom vjere, temeljnom podlogom Crkve, temeljnom podlogom apostola, vrhovnom temeljnom podlogom apostola. “O Petre, kamene i temeljna podlogo…Krist, izabrav tebe prvoga Petre, okruni te temeljnom podlogom vjere…Danas nam temeljna podloga Crkve, Petar, kamen vjere, predstavlja časne svoje verige…Petre temeljna podlogo apostola, kamene Crkve Kristove, začetniče kršćana, pasi slavno ovce tvoga tora, čuvaj jaganjce od vukova zavodnika, spasi tvoje stado…Ti vrhovna temeljna podloga apostola, sve si ostavio, i nasljedovao si Učitelja, vapijući: ja ću s tobom umrijeti, da i budem život blaženi živjeti. Ti si Petre, bio prvi biskup Rima, dika i slava najvećeg od svih gradova, a i utvrda Crkve, i vrata paklena uistinu neće nju nadvladati, kako je to Krist prorekao.” Nadalje, kad liturgija govori o Petru kao temelju, upotrebljava: he krepis, krepis tes Ekklesias; naprotiv, kad spominje Petra i Pavla, upotrebljava: temelios tes Ekklesias. Prema tome, Petar nije temelj u istom smislu kao i drugi apostoli, on je glavni temelj. No, to rusku Crkvu nije sprečavalo da oba izraza prevede istom riječju – osnovanie.
• Petar je nepokolebljiva podloga dogmata i stolica vjere. “Kao nepokolebljiva podloga dogmata, ti si utvrdio Kristove zakone…Kao stolica vjere, navješćujući veličanstva Božja, ti si (Petre) obratio na božansku vjeru nepokorna srca Židova.”
• Petar je vrhovni i prvi od apostola, vrhovni od učenika, najvrhovniji od apostola, prvo-najvrhovniji, božanstveni vrhovnik, vrhovnik apostola. “Hvalimo vrhovnoga i prvoga od apostola, božanstvenog tumača (hypotheten) istine, prevelikoga (megiston) Petra…Ti (sv. Petre Aleksandrijski), koji si suimeni Vrhovnoga…Ti si se pokazao vrhovnikom svetog sabora (riječi su upravljene sv. Silvestru papi), i ukrasio si prijestol Vrhovnoga od učenika…Petre, vrhovni od slavnih apostola, vjere kamene, i Pavle čudesni, propovjedniče i svjetlosti svetih Crkava…Najvrhovnijega od apostola danas slavimo…Petar, prvo najvrhovniji, brat Andrije prvozvanoga…Petar, božanstveni vrhovnik pokazao se je predstojnikom zbora apostolskoga…Vrhovniče apostola, preblaženi Petre.” Riječ ho horythaios u liturgiji sama za sebe i bez ikakvog dodatka, označava Petra i jedino Petra, jednako tako i kod Otaca. Doduše, na nekim mjestima je Ivan nazvan vrhovnim od apostola, no to je zbog njegove teologije, jer iza tih riječi čitamo Bogoslovija trubu, a u grčkom nije upotrijebljena riječ ho horythaios, nego ten akroteta. Ista je riječ upotrijebljena i za Jakova, kad njega naziva vrhom apostola, ali samo u kontekstu Preobraženja.
• Petar je prvoprijestolnik, prvoprijestolnik između učenika, prvoprijestolnik između apostola. “Slavnoga i velikoga Gospodinova učenika, koji čovječji jezik dostojno moći će hvaliti?… No vi, ljubitelji svetkovina, daj, da pobožno okrunimo pjesmama prvoprijestolnika…Kamen Krist, sjajno proslavlja kamen vjere, prvoprijestolnika učenika (u grč. svoga prvoprijestolnika)…ne ostavivši Rim, k nama si došao časnim verigama, koje si nosio, apostola prvoprijestolniče.”
• Petar je starješina nad Crkvom, Crkve predsjednik, predsjednik apostola, vrhovni vrh teologa, prednačelnik apostola. “Predvječni Bog izabrao je tebe, preblaženi Petre, da budeš starješina Crkve njegove i predsjednik…Tebi kao slavnomu predsjedniku apostola, prvomu se ukazao uskrsnuv od groba…Jakov brat Božji i prvi nadsvećenik, Petar, vrhovni vrh teologa, i sav božanstveni zbor apostola…Kojim pohvalnim krunama ćemo ovjenčati Petra i Pavla, tijelom razdijeljene, a sjedinjene duhom, koji su prvopredsjednici Božjih propovjednika; onaj (Petar) kao prednačelnik apostola, a ovaj, kao oni, što se trudio više nego svi drugi…Koja je pohvala za ove svetitelje (Petra i Pavla) može naći veća, od svjedočanstva i izjave samoga Gospodina? O prvome on posvjedoči, da je blažen, i nazva ga kamenom, na kome bi on Crkvu sazidao, a o drugome proreče, da će postati sudom izabranim, da bi nosio njegovo ime pred silnike i kraljeve.” U grčkoj liturgiji je doduše i Pavao nazvan prvopredstojnikom, prvoprestolnikom, korifejom i osnovanjem, ali ne u istom smislu kao Petar. Vidjeli smo kakvim naslovima pravoslavlje uzvisuje Petra u prijašnjim navodima, a to ne čini zbog toga što bi Petar bio učeniji ili imao kakve druge ljudske prednosti pred Pavlom: upravo je obrnuto. Pavao je jednom nazvan osnovaniem, ali učenja, ne vjere, ni crkve ni apostola. Pavao je korifej i protokorifej, ali nije kat ezohen korifej, kao Petar, niti je protokorifej nezavisno od Petra, već skupa s njim. Pavao je prvopredstojnik, ali samo s Petrom, i to u kontekstu propovijedanja. Pavao je prvoprestolnik (kao i Jakov, jedan od 72 učenika, i brojni biskupi), ali u užem smislu. Petar je naime ho protothronos, s članom, dok je Pavao naprosto protothronos, jedan od mnogih.
• Petar je pastir stada Isusa Krista, i pastir sviju apostola. “Kao najizvrsniji od sviju, Petar pastir Kristov, primio je stado; Pavao je bio božanstveni učitelj Crkve…(Petar) pastir Gospodnji sviju apostola.” Drugim riječima, Petar je pastir i stada i apostola, i to od Gospodina postavljeni, on je vladičnij pastir, kako stoji u ruskome. Njegovo prvenstvo je de iure divino. No u nekim tekstovima se i Jakov, brat Gospodinov i prvi biskup jeruzalemski naziva glava pastira, prvi član hijerarhije, koji je imao prvi prijestol između svih. No, ovo sve samo u kontekstu svog položaja kao prvog biskupa jeruzalemskoga.
• Petar je počelo kršćana, počelo pravoslavlja, naučitelj apostola, vođa apostola, Crkva Božja, ključar Božje milosti, ključar nebeskoga kraljevstva. Što se tiče ključeva nebeskih, deseci mjesta pravoslavne liturgije govore da su oni povjereni samo Petru.“ Cerkovnago kamenja, vsehvalnago Petra, i pobornika Pavla, mirskuju mrežu, dostojno voshvalim vernii, jako imušta ključi nebesnija: ot nih bo prosvjetitsja vselennaja vjeroju Troičeskoju.” Ovaj tekst to jasno dokazuje. “Petar i Pavao, dostigoše od Krista vjekovitu slavu, jer je prvi ključeve neba primio, a drugi bio uznesen u raj.” Ovdje se jasno, antitetički prikazuje da su ključevi u vlasti Petrovoj.

Što reći o svim ovim liturgijskim svjedočanstvima u korist Petrove službe u Crkvi? Kako bismo ispravno razumjeli ova svjedočanstva, moramo znati ključ njihova tumačenja, ključ koji se nalazi u cjelokupnoj Predaji Pravoslavne Crkve. Naime, srž pravoslavne crkvenosti nije crkvena organizacija niti struktura. Srž pravoslavne crkvenosti jest sv. Liturgija – Euharistija. Euharistija je Tijelo i Krv samoga Krista, čin u kojemu se uprisutnjuju Njegova muka, smrt i uskrsnuće, ali i više od toga; ona je eshatološki čin. To znači da se u njoj oslikava i drugi Kristov dolazak, posljednji sud i konačno stanje svemira. Zapamtimo, Euharistija u kršćanstvu ne može biti tek jedan element posvećenja, ne može biti samo jedno u nizu kršćanskih bogoslužja. Ona konstituira Crkvu. Za prvu Crkvu, Crkva je bila ondje gdje se služila Euharistija.

Ako Euharistija konstituira Crkvu, tada je posve jasno da crkvene službe potječu iz Euharistije. U ranoj Crkvi, Euharistiju je služio biskup u zajedništvu sa svojim prezbiterima. Biskup, smješten u središtu euharistijskog skupa, predstavljao je Krista, ali i prvoga među apostolima – Petra, dok su prezbiteri predstavljali ostatak apostolskog zbora. Za ranu Crkvu, postojao je Petrov primat, ali on se ostvarivao kroz biskupsku službu, kroz službu svakog biskupa u Crkvi. Svaki biskup je Petrov nasljednik. Zato, sve one titule kojima pravoslavno bogoslužje i tradicija časte sv. Petra nisu dokaz da su pravoslavni, eto, nekoć vjerovali u rimski papinski primat, već da vjeruju u primat biskupa u Crkvi. Ovaj ranokršćanski nauk se protegnuo kroz čitavu povijest Crkve. Naziv “Katolička Crkva” se u počecima kršćanstva nije odnosio na univerzalnu Crkvu kao svjetsku zajednicu (za to se koristio naziv “ekumenska, odnosno vaseljenska“), nego se svaka pojedina biskupija nazivala Katoličkom Crkvom. O tome više neki drugi puta.

Najpoznatiji tumač tog nauka je sv. Ciprijan Kartaški, koji u svom djelu „De unitate ecclesiae“ jasno govori da se Petrov primat i sukcesija ostvaruju u biskupskoj službi. Zato, svaki pravoslavac može s Ciprijanom reći „gdje je Petar, ondje je i Crkva“, jer se ta i slične izreke ne odnose na kasnije rimokatoličko tumačenje papinskog primata. Sv. Grgur Niski tvrdi da je „Krist preko Petra dao biskupima ključeve nebeskih počasti“. Pisac djela „Areopagitica“, kada govori o biskupima Crkve, govori o njima kao o slici Petrovoj.

U poslanicama carigradskog patrijarha Atanazija I. (1289.-1293.; 1303.-1310.) možemo naći mnogo mjesta na kojima se patrijarh poziva na Iv 21 i ostale petrovske evanđeoske tekstove u smislu biskupske službe. Patrijarh Ivan XIII. (1315.-1319.) u pismu caru Androniku II. izjavljuje da je postao patrijarh tek kada mu se objavio Krist s riječima: „Petre, ako me ljubiš, pasi ovce moje“.

Dakle, za pravoslavne nema ni govora o tome da bi umanjivali Petrove privilegije. Ali, pravoslavni također smatraju da se te privilegije ne odnose na jednu biskupsku katedru (rimsku), nego da svaka biskupska katedra vodi podrijetlo od Petrove službe u Crkvi.