Istočni grijeh

                Pravoslavlje i katoličanstvo čvrsto vjeruju da postoji jedan Bog Stvoritelj, od kojega sve potječe, i koji je stvorio sav svijet iz ničega. U tom svijetu je stvorio čovjeka, postavivši ga za prvo među stvorenjima. Čovjek je stvoren kao duhovno i tjelesno biće; dušom stoji u duhovnom, anđeoskom svijetu, može sudjelovati u božanskom i anđeoskom životu, a tijelom u materijalnom svijetu, uživati sve njegove blagodati, što anđeli ne mogu. Zato je čovjek kruna i vrhunac Božjega stvaranja, poglavar svega stvorenoga.

            Obje Crkve vjeruju da su svijet i čovjek stvoreni u stanju izvorne svetosti i pravednosti. Čovjek je bio u stanju mira i zajedništva s Bogom, a posljedično, i sa samim sobom i svijetom, nije bilo zla u njemu, ni grijeha. Međutim, u svijet prvog čovjeka ulazi zao duh, Sotona, javlja se čovjeku, a čovjek, u jednome trenutku, krši Božju zapovijed i poklanja svoje povjerenje zlom stvorenju – Sotoni. Posljedice su bile katastrofalne. Kida se zajedništvo s Bogom, u svijet ulazi grijeh, zlo i smrt. Kako je u prvom čovjeku, Adamu, bio sadržan sav ljudski rod, kako je on primio izvornu svetost i pravednost ne samo za sebe, već za sve ljude koji će poteći od njega, tako se i taj njegov grijeh raširio na cjelokupno njegovo potomstvo, odnosno, cijeli ljudski rod biva zaražen grijehom i zlom. Taj Adamov grijeh nazivamo istočnim ili izvornim grijehom. Svi se rađamo zaraženi njime, a briše nam se u krštenju.

            Kao što vidimo, u temeljnom dogmatskom učenju o istočnom grijehu, nema razlike između dviju Crkava. No, postoje razlike u teološkim aspektima, postoje nijanse koje ipak određuju drugačiji pogled i drugačije naglaske. Možemo ih podijeliti na tradicionalne i suvremene.

            Tradicionalna katolička teologija razlikuje u prvom čovjeku, Adamu, dvije komponente: njegovu prirodu, i prvobitnu pravednost (iustitia originalis). Ova prvobitna pravednost nije bila sastavni dio čovjekove prirode, već izvanjski, natprirodni dar, milost dana čovjeku od Boga. Istočni grijeh se sastojao  u tome, da je čovjek odbacio tu natprirodnu milost, tu prvobitnu pravednost, ostavši samo na svojim prirodnim silama. Čovjekova priroda je ostala neoštećena; slika Božja u njoj nije narušena. Čovjek u biti ostaje što je bio i prije pada, samo što je izgubio milost s neba. Nakon krštenja, u čovjeku ne ostaje nikakav grijeh, niti bilo što neugodno Bogu; ostaje samo požuda (concupiscentia), koja je više korisna čovjeku nego štetna, jer izaziva čovjeka na duhovnu borbu.

            Nasuprot tome, pravoslavlje uči da je prvobitna pravednost bila, ne izvanjski dar čovjeku, već dio čovjekove prirode, naravi. Pavši u grijeh, čovjek je duboko ozlijedio, ranio, povrijedio svoju narav, prirodu. U katoličkoj viziji, čovjek je ratnik kojemu su oduzeli oružje, ali je i dalje u punoj snazi; u pravoslavnoj, on je razoružan i ranjen, treba pomoć i liječenje. Pravoslavlje se također oštro ograničava od protestantske krajnosti, koja uči da je u čovjeku posve uništen lik Božji, i da je čovjek posve nesposoban činiti dobro; možemo reći da je pravoslavlje sačuvalo jedan odmjereni, srednji put.

            Katolicizam nije nikada dao jasan odgovor o spomenutoj požudi (concupiscentia). Jer, ako, kako se tvrdi, u čovjeku ne ostaje ništa Bogu neugodno nakon krštenja, i ako je ta požuda prije korisna nego štetna, koja je onda njezina priroda? U kakvom je odnosu prema ljudskoj zdravoj naravi? Možemo li reći onda da je ona sastavni dio čovjekove prirode? I kako je moguće tvrditi da nakon krštenja ne ostaje ništa loše osim nje u čovjeku, kada i Biblija i ljudsko iskustvo vidi koliko su grijeh i slabost načeli ljudsku prirodu? Pravoslavlje naprotiv tvrdi, da je krštenje preporod čitavog ranjenog ljudskog bića, i početak liječenja njegove prirode, da krštenje postupno, kroz čovjekovu borbu, kroz život, proniče i prožima čitavog čovjeka, čisteći ga od svakog zla, zlog nagnuća, požuda i strasti, pretvarajući ga u posinjeno dijete Božje.

            Ovakav tradicionalni teološki nauk Katoličke Crkve imao je svojih refleksija i na noviju teologiju. Naime, u novije vrijeme, osobito nakon II. Vatikanskog koncila, pojavio se čitav niz katoličkih teologa, koji uče kako je čovjek već otpočetka bio ranjiv i smrtan. Po njima, pojave poput bolesti, starenja, smrti i raspadanja čovjeka, nisu posljedica istočnog grijeha, već naprosto dio ljudske naravi, oduvijek. Smatraju kako bi čovjek patio, stario i umro, sve da i nije bilo istočnog grijeha. Ovakvi stavovi nisu dio katoličkog nauka, ali se veoma šire u katoličkim krugovima danas. Oni, očito, nisu plod samo modernih shvaćanja koja negiraju bilo što nadnaravno u svijetu (pa im je neshvatljivo postojanje besmrtnog tijela), već i prirodan nastavak tradicionalnih katoličkih shvaćanja. Jer, ako kažemo da je čovjekova priroda neoštećena istočnim grijehom, i da u nepovrijeđenoj prirodi može postojati požuda, što nas priječi da izvedemo stvar do kraja, i proglasimo bolest, starenje i smrt prirodnim?

            Pravoslavna Crkva dosljedno od apostola predaje učenje o savršenosti Adamove prirode prije pada. Jedinstvo čovjeka s Bogom, nije bilo plod izvanjske milosti, niti ograničeno samo na moralno i duhovno polje života. Jedinstvo čovjeka s Bogom je bilo sastavni dio cjelokupnog psihofizičkog bića čovjekovog, i ostavljalo je posljedice, ne samo na moralni život Adamov, već i na njegov fizički život: nije bolovao, patio, stario, niti je mogao poginuti ili umrijeti. Tek kidanjem veze s Bogom dolazi do oštećenja ne samo njegove duhovne i moralne komponente, već i fizičke, te čovjek počinje patiti i raspadati se. Zato je i potrebno uskrsnuće, ne samo kao duhovna, već i materijalna obnova cjelokupnoga ljudskog bića i života.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s