Peti dan Božića – sv. 14 000 nevine betlehemske djece

  1. Sv. četrnaest tisuća betlehemske djece. Kako se mudraci istočni ne vratiše iz Betlehema u Jeruzalem, da jave Herodu o novorođenom Caru, nego po zapovijedi anđela drugim putem odoše u domovinu svoju, razjari se Herod kao ljuta zvijer i naredi, da se pobiju sva djeca od dvije godine i ispod dvije godine u Betlehemu i po svoj okolini betlehemskoj. Ta strašna zapovijed kraljeva bi izvršena doslovce. Vojnici njegovi jednu djecu mačem posjekoše, drugu o kamen razbiše, treću nogama zgnječiše, četvrtu rukama udaviše. I diže se plač i jauk majki do nebesa: „Čuj! U Rami se kukanje čuje i gorak plač: Rahela oplakuje sinove svoje, i neće da se utješi za djecom, jer njih više nema“, kao što je i prorokovano (Jr 31, 15; Mt 2, 18). Ovaj zločin nad mnogom nevinom djecom izvrši se godinu dana po rođenju Kristovom 29. prosinca. Za to vrijeme Herod tragaše, ne bi li pronašao božansko Dijete. Iskaše od Zaharije sina mu Ivana, naravno da bi ga ubio, pošto mišljaše da je Ivan taj novi Car. Pa kako Zaharija ne dade Ivana, to po naredbi Herodovoj sam Zaharija bi ubijen u hramu. Bio bi ubijen i sv. Šimun Bogoprimac, da se uskoro po Susretu ne preseli Bogu. Pobivši djecu betlehemsku, Herod se tada okomi na starješine židovske, koji mu tumačahu, gdje se ima Mesija roditi. Tako ubi Hirkana velikog svećenika i sedamdeset staraca iz Sinedrija. Tako zlo skončaše oni koji se suglasiše s Herodom, da novoga Cara Dječaka treba ubiti. Potom ubi svoga brata i sestru i ženu i tri svoja sina. Najzad postiže i njega kazna Božja: poče se sav tresti, noge mu otekoše, donji dio tijela mu se zagnoji, i iz gnoja crvi potekoše, nos mu se zatvori, i smrad nepodnošljivi rasprostiraše se iz njega. Pred sam izdisaj sjeti se, pa da se oni ne bi obradovali smrti njegovoj, naredi da ih sve pobiju. Tako izvrže svoju nečovječnu dušu ovaj grozni vladar i predade je đavlu u vječnu svojinu.
  2. Bogoliki Marcel, iz Apamije Sirijske. Predstojnik samostana „Neusipajuščih“ (nespavača, onih koji su neprekidno u molitvi) u Carigradu. Vidovit, iscjelitelj i čudotvorac veliki. S anđelima razgovarao, demone lako pobjeđivao i odgonio. Po smrti javio se subratu sv. Lucijanu i rekao mu, da je umolio Boga, da i njega uskoro uzme u Carstvo nebesko. Ovaj sveti i slavni muž preminuo je 486. godine.
  3. Bogoliki Marko Grobar i Teofil Plačljivi. Kijevopečerski monasi. Sv. Marko imaše toliku milost, da mrtvima zapovijedaše i oni ga slušahu. „Počekaj, brate, do sutra, jer ti grob još nije gotov,“ poruči Marko da se kaže jednom umrlom monahu, koji bijaše već i okupan i opjevan. I monah otvori oči i bi živ do drugog dana. Teofil je plakao neprestano za grijehe svoje. Suze svoje prolijevao je nad jednom posudom. Pred smrt javi mu se anđeo i pokaza mu jedan veći sud, ispunjen suzama. To bjehu suze Teofilove, koje padoše na zemlju ili biše utrte rukom ili se na licu osušiše. Tako se na nebu znaju i čuvaju sve suze naše, kao i sve muke, trudovi i uzdasi radi spasenja. Preminuše ove svete sluge Božje u XI. st. i prijeđoše u Carstvo Kristovo.

Glas u Rami ču se i mnogo ridanje
I očajnih majki Bogu vapaj.
Poklani mladenci u krvi ležahu
A nad njima majke tužno tugovahu.
Grad Davidov jeca s okolinom cijelom,
I nebo se zgrozi nad ljudskim nedjelom;
I nebo i zemlja zgrozi se i strese,
Kad se krik nevinih zrakom pronese
Namijenjeni udar Božjemu Sinu
Svom težinom pade na djecu nevinu;
Na Kristove male, nemoćne vršnjake.
Nasrtoše sluge kraljeve opake.
Tamo gdje anđeli Božji pojahu
I pastiri Kristu smjerno se klanjahu,
Tamo sad poteče bujica krvi.
Zašto? Da bi Herod vazda bio prvi!
Tek što Liječnik vječni na zemlji se javi
Zemlja svoje rane i grijehe objavi,
Da se vidi ljudstvo koliko je kužno,
I liječništvo s neba koliko je nužno:
Pretečama malim Svojega mučenja
Krist Raj darova vječnoga veselja.

RAZMIŠLJANJE
Priča o Prečistoj Djevi Mariji. Ona zače Gospodina Isusa u petak, kao što u petak bi i muka Njegova, a rodi Ga u dan nedjeljni. U dan nedjeljni reče Bog da bude svjetlost (Post 1, 3); u dan nedjeljni pade mana s neba; u taj dan se Gospodin Spasitelj rodi, i u taj dan bi kršten na Jordanu. U Betlehemu življaše u to vrijeme starica Salomija, neka srodnica Josipu i Mariji. Ona nije mogla primiti svoje rođake na konak kod sebe, ali ih je posjećivala u pećini ovčarskoj. Kada Presveta Djeva djevičanski rodi Gospodina Spasitelja, dođe joj Salomija u posjetu i začudi se, kako je tako mlada djevica mogla roditi bez babinje pomoći, pa još Dijete poviti, i pored svega na nogama biti. Kada se Salomiji objasni, da je to rođenje od Boga, a ne od čovjeka, da je duhovno i bezbolno, i da je Djeva Majka ostala djeva po rođenju, kao što je bila i prije rođenja, ne htje Salomija vjerovati. Nego pruži Salomija ruku k tijelu Prečiste Djeve, da po babinjem običaju ispita, je li to zaista tako. No za njeno nevjerovanje i drskost stiže je kazna: ruka joj se ukoči i osuši. Ustraši se žena veoma od čuda i ožalosti zbog osušene ruke. No kada se potom rukom dohvati božanskog Djeteta, ozdravi joj ruka i bi kao što je i bila. Tako Salomija povjerova u djevičanstvo Prečiste Djeve Marije i u božanstvo Kristovo.
Kada pak poslije 40 dana, po običaju, dođe Prečista Djeva s Djetetom u hram jeruzalemski, stavi je svećenik Zaharija na mjesto, određeno za djevice. Farizeji i svećenici se uzbuniše zbog toga, i htjedoše je odvesti na mjesto, određeno za žene, no Zaharija vidoviti to ne dopusti tvrdeći, da je ona djevica iako je rodila. Zbog ovoga židovske starešine omrzoše na Zahariju i iskahu od Heroda, da se on ubije. Odmah po izlasku iz hrama Bogorodica s Josipom udalji se iz Jeruzalema u Nazaret pa u Egipat.

RAZMATRANJE
Razmatrajmo sabor (lik) svetih hijerarha i učitelja Crkve i to:
1. kako oni revnosno propovijedahu Evanđelje i pastirstvovahu nad stadom Kristovim, kako vjeru časnu utvrđivahu i krivovjerja tjerahu.
2. kako sad likuju u Carstvu Kristovom i nama svojim molitvama pomažu.

BESJEDA
o Presvetoj Djevi Bogorodici
A tebi će samoj mač probosti dušu (Lk 2, 35)

Tko bi se i približno mogao usporediti s Gospodinom u strpljivom podnošenju stradanja na zemlji tako kao Presveta Bogomajka Njegova? Starac Šimun, ukrašen sjedinama kao bijeli labud, proročki je providio njene boli u budućnosti, i usporedio je te boli s prodiranjem mača kroz dušu. Jedan mač prošao je kroz dušu njenu, kada je pravedni Josip posumnjao u nju za vrijeme trudnoće, drugi kad je morala bježati u Egipat ispred mača Herodova, treći i četvrti i deseti i mnogi i mnogi kada je promatrala zloću i spletke starješina židovskih protiv Sina njenog, iz dana u dan za sve vrijeme Njegove propovijedi i čudesnog djelovanja među ljudima. No najoštriji mač prošao je kroz dušu njenu kada je stajala pod Križem Sina i Gospodina svoga. Taj mač je providio i njoj prorekao sveti starac Šimun. Veličanstvena je i uzbudljiva njena šutnja, kojom je kao zavjesom pokrivala sve boli svoje, sve rane srca svoga. U sumraku svih tih mnogobrojnih boli, naslaganih u srcu njenom prečistom, svjetlilo je neugasivo kandilo vjere i nade u Boga i predanost Bogu. Nenadmašna u plemenitosti sluškinja Gospodnja! Ona je vidjela sebe jasno u Božjem planu ljudskog spasenja; ona je čitala u prorocima o sebi; ona je razgovarala s anđelima – vjesnicima Božjim. Zato sve što je dolazilo na nju, radost ili muka, ona je znala da od Boga dolazi, te niti je klicala u radosti niti mrmljala u muci. Nego je šutjela i sve slagala u srcu svome. O Presveta Djevo Bogorodice, pomozi i nama da slično Tebi budemo pokorni volji Božjoj. Sinu Tvome i Gospodinu kroz Tebe slava i hvala uvijeke. Amen.

(iz Ohridskog Prologa)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s