Seksualni odnosi

Pošto je u zadnje vrijeme bilo pitanja od strane čitatelja o pravoslavnom stavu o pitanjima braka i ljudske seksualnosti, teologije tijela, i slično, donosimo kratki tekst američkog pravoslavnog svećenika koji na sažet način prikazuje pravoslavni stav o temeljnim pitanjima spolnog morala.

 

Pravoslavni kršćani u SAD-u nalaze sebe na početku 21. stoljeća, okružene kulturnim miljeom koji je postkršćanski, sekularni, i stran umu Crkve. Nigdje ova stvarnost nije tako vidljiva, kao u polju ljudske seksualnosti. Seks je bio nasilno izvučen iz svog pravilnog konteksta, a odvojen od mudrosti i blagoslova Crkve, suvremeni čovjek, nošen je seksualnom konfuzijom. S jedne strane, znamo o praksi i tehnikama seksa više nego ikada ranije, a s druge strane, znamo veoma malo o svrsi, smislu i kontroli seksa u velikom planu Božjem.

Seksualna revolucija šezdesetih je majka većine suvremenog razmišljanja o seksualnim odnosima. Iz nje su izrasle sljedeće pogrešne ideje. Seks je apsolutno bitan za ispunjenje ljudske sreće i razvoja. Djevičanstvo je jedno nesretno i neispunjeno stanje. Seksualne potrebe i nagoni muškaraca i žena su istovjetni. Svaki seks je dobar, dok god on uključuje i ljubav, ili bar suzdržanje od „povrjeđivanja“ druge osobe. Tradicionalni kršćanski pojmovi o seksualnosti su represivni i ne podudaraju se s čovjekovom osobnom slobodom.

Ovakvo razmišljanje je odvelo u ogromne tuge, a loši plodovi seksualne revolucije u tijeku trideset godina, očigledni su: eksponencijalno povećanje nasilja u kući, preljuba, spolnih bolesti, izvanbračne trudnoće, pobačaja i razvoda. Život prema običajima seksualne revolucije, niti slavi Sveto Trojstvo, niti potpomaže dostojanstvu i spasenju muškaraca i žena.

Mi, pravoslavni kršćani, moramo znati više od onog protiv čega smo. Moramo znati za što smo. Što točno Pravoslavna Crkva uči o seksualnim odnosima? Prvo, seks nije suštinski važan za pun ljudski razvoj i sreću. Čovječanstvo nije stvoreno radi seksa. Seksualni odnosi kakve znamo, nisu postojali u Raju. Adam i Eva su živjeli bez seksa, i to u neopisivom blaženstvu. Seksualni odnosi su počeli tek kada je čovječanstvo palo u grijeh, i bilo lišeno svoje drevne slave i Duha Svetog.

Ovo je učenje Knjige Postanka: „Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga… Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače“ (3, 23; 4, 1). Sveto Pismo također uči da kada čovječanstvo bude uskrišeno u Carstvo Božje, neće biti seksa na Novim Nebesima i na Novoj Zemlji. Odgovarajući na pitanje saduceja, čiji je prigovor podrazumijevao da će se zemaljske norme braka i seksa nastaviti na Nebesima, naš Gospodin Isus Krist je učio: „Jer u uskrsnuću niti se žene, niti udaju, nego su kao anđeli Božji na Nebesima“.
Da seks nije suštinski za zdravlje i pun život, također se vidi i u primjeru života, našeg Najslađeg Spasitelja Isusa Krista. Naš Gospodin Isus Krist je savršeno ljudsko biće, a ipak On nikada nije imao seks. On je odbacio blagoslov zemaljskog braka, i uspješno savladao sva seksualna iskušenja s ciljem da neprekidno vrši volju Svoga Oca, što Mu je bila sama hrana i piće.

Daleko od toga da je suštinski za ljudski život; seks je, naprotiv, podsjetnik na gubitak naše duhovne profinjenosti i dostojanstva, zbog našeg pada u grijeh. Seks je stvoren za dobro u ovom palom svijetu, ali ni na koji način nije bit ljudskog razvoja i sreće.

Drugo, posvećeno djevičanstvo je najviši način života. Daleko od toga da je nesretan i nepotpun način života; čednost je najviši izraz ljubavi i posvećenja Bogu. Takav život je postao moguć samo nakon oplemenjivanja ljudske prirode, Utjelovljenjem, Smrću, Uskrsnućem i Uzašašćem Gospodina našeg, Isusa Krista, i izlijevanjem Duha Svetoga na ljudska tijela na Svetu Pedesetnicu.

Od tog vremena čovječanstvo se radikalno izmijenilo, promijenilo i oslobodilo zemaljskih spona. Djevstvenici Crkve, prije svega naši monasi i monahinje, najbolji su dokaz prisutnosti Carstva Božjeg na zemlji i znak protivljenja nadi u ovaj pali svijet. Kada je sv. Atanazije Veliki bio upitan od skeptika da dokaže kako je Isus donio Carstvo Božje na zemlju, on mu je odgovorio ukazujući na djevstvenike Crkve, kao neoborivi dokaz prisutnosti Carstva na zemlji.

Prije Utjelovljenja našeg Gospodara Isusa Krista, za djevičanstvo tijekom cijelog života nije se ni čulo. Gospodin naš Isus Krist je predložio i pokazao takav život, kao što je to uradio i sv. apostol Pavao.

Naši najveći Sveci, Prečista Bogorodica i Vazda Djeva Marija i Sveti Preteča i Krstitelj Ivan, poštujući istovremeno plemenito stanje braka i njegove seksualne odnose, odbacili su seksualne odnose i posvetili svoju čednost. Od tog vremena do danas, neizbrojivo mnoštvo djevstvenika Svetaca ispunilo je Jednu, Svetu, Sabornu i Apostolsku Crkvu. Svatko tko prigrli uspješno takav, predivni način života, trebao bi u brak ući, ne sa zemaljskom mladom ili mladoženjom, već sa Samim Isusom Kristom. Čak i za one s darom braka, djevičanstvo je dragocjeno blago koje se treba čuvati i darivati na način darovanja ljubavi svojoj supruzi, s kojom je čovjek prvi put sjedinjen u sakramentu kršćanskog braka.

Treće, seksualni odnosi su dobri samo onda kada se prakticiraju prema Stvoriteljevom planu. Bog je stvorio seksualne odnose zbog tri osnovna razloga: da se izbjegne bludničenje, da sjedini muža i ženu u snažnoj vezi i da se rađaju djeca, koja će se podizati da se klanjaju Bogu i podižu Crkvu. Sv. Pavao piše „dobro je za čovjeka da ne dira ženu. Ipak, da izbjegne blud, neka svaki čovjek ima svoju ženu, i svaka žena ima vlastitog muža.“

Od našeg otpadanja od milosti, naše strasti su poremećene. Za najveći dio ljudi, ovaj poremećaj je posebno vidljiv u snažnim seksualnim nagonima. Seksualni odnosi u braku osiguravaju sigurnu i mirnu luku za kroćenje i preusmjeravanje ovih nepokornih strasti i želja.

Seksualni odnosi su također stvoreni da služe kao bračna veza. „Zato će čovjek ostaviti oca i majku, i prilijepit će se ženi svojoj, i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ Fizičko jedinstvo seksualnih odnosa je stvoreno da ojača bračnu vezu, odigravanjem veoma stvarne fizičke veze, ali i rađanja djece, koje je stvorenje ne samo muža ili žene, već iz njih dvoje zajedno.

Iz ovog razloga, snažni seksualni odnosi se ne ostvaruju ni s kim drugim, osim s Bogom darovanom suprugom. Seksualni odnosi su također stvoreni za rađanje djece. Jer za bračni par, seksualni odnosi ne samo da su neopisivi blagoslov, već jedan od glavnih načina ispunjavanja Božje zapovijedi „množite se i napunite zemlju“. Rađanje djece je dužnost kršćanskih supružnika, i ne može biti izbjegavano ili uređeno prema drugim svrhama seksualnih odnosa. Oni koji nisu spremni preuzeti odgovornost seksualnih odnosa, ne trebaju ni sudjelovati u njima.

Snažno zadovoljstvo seksualnih odnosa je stvoreno od Boga da osigura rađanje djece, pošto su teškoće neodvojive od nošenja djece i kršćanskog roditeljstva, mogli inače iskušati supružnike da izbjegnu svoju svetu odgovornost. Današnja kultura kontracepcije udara u srce Bogom stvorene zajednice zadovoljstva i odgovornosti, birajući prigrliti zadovoljstvo, uz izbjegavanje odgovornosti podizanja djece i to naziva „planiranjem obitelji“. Takvo „planirano“ roditeljstvo je u stvarnosti planirana neplodnost i rušenje obitelji, i kao takvo, strogo je zabranjeno od strane Svetih Otaca kroz povijest Crkve. Sv. apostol Pavao uči da udane žene nalaze svoje spasenje u i kroz rađanje.

Imajući napisano što Crkva govori o Bogom stvorenoj svrsi seksualnih odnosa, zaključimo navođenjem koji seksualni odnosi su jasno van svrhe, i na taj način grešni.

Homoseksualni odnosi su zabranjeni kao izopačenje stvorenog poretka, i kao napad na Bogom zapovjeđeni heteroseksualni brak. Osobe sa snažnim homoseksualnim raspoloženjima, koje su se pokazale otpornim na preorijentaciju, pozvane su od Krista da se bore s ovom strašću u zagrljaju čednosti, i ako je uopće moguće, da uđu u monašku zajednicu, gdje se može živjeti život u zajednici ljudi.

Masturbacija je osuđena kao samozadovoljavanje, jer je rasipanje sjemena i njegove rađajuće namjene, i kao neprikladno okretanje prema sebi i odbijanje bračnog konteksta seksualnosti. Ona je uvijek grešna.

Seksualni odnosi prije braka su snažno osuđeni kao bludničenje, svetogrdno prljanje Hrama Duha Svetoga, iznevjeravanje buduće supruge i štetni su za razvijanje budućeg, stabilnog braka. Nije slučajno da porast predbračnog seksa, ide usporedo s porastom razvoda i bračne nesreće. Uzeti veoma uzvišene stvari braka, van njihovog milosnog vida, vječne odanosti, i blagoslova Crkve, jest recept za katastrofu.

Sami brak ne ozakonjuje sve oblike seksualnosti. Seksualni odnosi supružnika trebaju biti umjereni, s prikladnim ograničenjima. Umjerenost je određena i reguliranjem vremena i metoda seksualnih odnosa. Odnosi u dane posta, uvečer prije primanja sv. Pričesti i na dan kada je netko od supružnika primio Svete Darove Tijela i Krvi Kristove, zabranjeni su kao bezakonito ugađanje tijelu. Analni i oralni odnosi, kao i korištenje pornografije i seksualnih pomagala, jesu seksualna izopačenja i uvijek su grešni, čak i za oženjene kršćane. Neprirodno produženje seksualne želje, kroz korištenje droga, kao što je Viagra, zabranjeno je.

Naprotiv, takvo opadanje seksualne želje je toplo pozdravljeno od pravoslavnih kršćana u godinama, kao božanska pomoć u pripremanju čovjekovog života za odlazak iz ovog svijeta.

o. Josiah Trenham, pravoslavni župnik u crkvi sv. Andrije, Riverside, Kalifornija

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s