Obrezanje Gospodnje

Svake godine, prvog siječnja po julijanskom, odnosno četrnaestog po gregorijanskom, Pravoslavna Crkva obilježava blagdan obrezanja Isusova. Građanska Nova godina započinje u pravoslavlju upravo ovim blagdanom. Što dakle, taj blagdan poručuje?

Obrezanje je veoma stara praksa, u kojoj se kirurški odstranjuje vršak kožice s penisa. Ovaj običaj potječe vjerojatno još iz prapovijesnih vremena, i bio je poznat među mnogim drevnim i sadašnjim narodima u toplim krajevima. Postoji mnogo teorija o njegovom nastanku i smislu, od higijenskih, inicijacijskih, itd. Za nas je, međutim, važno to, da je, prema Bibliji ovaj običaj usvojen u Starome Zavjetu, u vrijeme Abrahamovo, kao znak Saveza Boga i Abrahama, odnosno njegova potomstva. Post 17 na kazuje, kako dolazi do sporazuma između Boga i Abrahama: Abraham „će biti neporočan i hoditi Božjim putem“, a Bog mu obećava brojno potomstvo, kraljeve koje će od njega izići, obećanu zemlju za vjekove. Znak toga Saveza jest promjena imena Abramu i Saraji u Abraham i Sara, te obrezivanje kao znak Saveza na tijelu svakoga Abrahamova muškog potomka. Ovo je još više ojačano u kasnijem Mojsijevom Zakonu, kada je propisana stroga obveza obrezivanja, uz prijetnju isključenja neobrezanih kao kršitelja Saveza.

Kao pripadnik izraelskog naroda i religije, obrezan je bio i Krist. Učinjeno je to osmog dana po rođenju, kada su se djeca obrezivala, i tom prilikom davano je ime djetetu. Glavni razlog zbog kojega je Krist obrezan jest taj, da u potpunosti ispuni starozavjetni Zakon. Naime, taj Zakon je bio Božji Zakon, Zakon dan ljudima nakon pada u Adamov grijeh, Zakon koji ih je trebao voditi Bogu. Nevolja je bila u tome, što taj Zakon nitko od ljudi nije mogao ispuniti, ne zbog njegove težine, već zbog ljudske slabosti. Jedini koji je taj Zakon ispunio u svom savršenstvu, bio je Krist-utjelovljeni darivatelj toga Zakona. A kada je, usprkos savršenstvu u ispunjavanju Zakona bio ubijen, posve nedužan, rezultat je bio rušenje pakla i Sotonine vlasti u svijetu. Zato je bilo važno da se Isus obreže, da manifestira Savez s Bogom, i potpuno ispunjavanje Božje volje objavljene kroz Zakon.

Crkveni Oci navode i druge razloge: da se tim krvavim obredom označi stvarna tjelesnost Isusova; da se odmah u početku označi da će Njegovo spasenje doći prolijevanjem krvi; da se primanjem znaka grešnih ljudi naznači Njegovo preuzimanje na sebe grijeha svijeta.

Zato Crkva ima običaj da osmi dan po Rođenju Kristovu-Božiću, proslavlja ovaj biblijski utemeljen blagdan. Na njega se služi liturgija sv. Bazilija Velikog, pošto na ovaj dan pada i njegov spomen. Često se obavljaju molitve za posvetu nove građanske godine. Ovaj blagdan imala je i Rimokatolička Crkva, sve do nove reforme, kada je pretvoren u svetkovinu Marije Bogorodice. Grkokatolici i tradicionalni katolici slave ga i danas.

Obrezanje se i danas održalo u mnogim narodima svijeta, uključujući kršćanske (Egipat, Etiopija) koji se nalaze u tom ambijentu. Kod Židova je i danas zadržao izvorni smisao, kod muslimana je on „sunnet“ (praksa Muhamedova, kojom je on obvezao svoje sljedbenike). Kršćanstvo je obrezivanje napustilo, kao i sve ostale starozavjetne zakone koji su, dolaskom Krista, izvršili svoju ulogu. Ipak, spomen na njega je ostao-kod pobožnih pravoslavaca i danas svećenik osmog dana po rođenju moli nad djetetom naročiti čin, s blagoslovom vode kojom će se škropiti ili prati dijete do krštenja, te nadijevanjem imena koje će nositi do krštenja, čime potencijalni pravoslavac, iako novorođenče, ipak simbolički prolazi svoj „stari zavjet“ i „katekumenat“.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s